OCJENJIVANJE I OCJENJIVAČI RADNE SPOSOBNOSTI

E. POSLODAVAC

Medicina rada je pupčanom vrpcom vezana za radna mjesta. Nijedan radni zadatak specijalista medicine rada ne može valjano izvršiti bez direktnog ili indirektnog udjela zahtjeva rada radnika. Smatra se da je oko 50% pogrešnih ocjena radne sposobnosti uzročno povezano za nepravilno izvođenje i tumačenje kliničkih nalaza i oko 50% za nedostatke u evaluaciji zahtjeva profesionalnog rada.
Udio poslodavca u ocjenjivanju je velik: definiranje radnih mjesta s posebnim uslovima rada, analiza radnih mjesta (opisna, okvirna, ocjenska, mjerna i kompleksna analiza), dokazi profesionalne ekspozicije, trajanje, priroda i dijapazon ekspozicije, promjene poslova u toku rada, stav pacijenta prema radu, rad pacijenta u maloj autonomnoj grupi, analiza radnog učinka, povrede na radu, profesionalne bolesti, socijalno-ekonomsko stanje pacijenta, mogućnost zaposlenja na drugom odgovarajućem radnom mjestu, mogućnost dokvalifikacije ili prekvalifikacije, rezultati ocjenjivanja radne sposobnosti pri periodičnim pregledima, adaptacija radnog postupka prema sposobnostima radnika itd.
Danas, nažalost, mnogo donesenih ocjena ne sadrži profesionalnu komponentu, analize radnog mjesta niko ne radi, a profesionalna rehabilitacija invalida rada je prije izuzetak, nego pravilo. U uslovima tranzicije, borba za zaposlenje i za održanje posla bitno je poremetila odnose u dihotomiji sposobnih i nesposobnih; nesposobni disimuliraju kontraindikacije za rad do njihovog manifestnog pogoršanja.
Bez otvaranja poslova koji će masovno zaposliti radnike nema emancipacije tih sposobnosti. Tada će poslodavac shvatiti da je promjena radne sposobnosti čovjeka na radu, sa neadekvatnim žigom "invalidnost", bila samo jedna epizoda, privremena, prolazna teškoća u njegovoj profesionalnoj karijeri (14)