SECOND WORLD CONFERENCE OF TH INTERNATIONAL STUDY GROUP ON NEURONDOSCOPY (ISGNE) održan u Castel dell`Ovo, Naples, Italy. od 11. do 13. septembra 2003. godine

Bernhard L. Baurer MD Ph.D. Profesor neurohirurgije, ukratko bacivši pogled unazad na historiju INTERNATIONAL STUDY GROUP ON NEURONDOSCOPY i same ideje o njenom osnivanju, je rekao:

" Godinama unazad imao sam idaju da okupim neuohirurge zainteresirane za neuroendoskopiju. Iz svog uredničkog ikustva znao sam da širom svijeta, mnogi pojedinci, individualno rade sa ovim instrumentom, ali je postojalo malo znanja iz literature o ovoj oblasti. Kao što znate, rudiimenti neuroendoskopije idu ravno do osnivača ove specijalnosti na početku prošloga stoljeća. Da Vas podsjetim na imena kao J.Mixter, W.Dandy, J.E.Scarif i T.J.Putnam. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća su Guiot, Fukushima, Oka, Camaert, Auer, Gaab i Apuzzo utrli put i pripremili dalji razvoj neuroendoskopije. 1987. godine tokom susreta u Ulmu (Njemačka), M. Apuzzo me ohrabrio da nastavim sa naporima vezanim za neuroendoskopiju, te sam organizovao tri međunarodna workshopa iz ove oblasti tokom 1992., 1997. i 2000. godine

Nakon što su stvari sazrele, prikazao sam ideju za osnivanjem ISGNE Antony-u Raimondi ranih devedesetih. Srećom, naišao sam na simpatije jednog od prisutnih koji su čuli ovaj razgovor. Shizuo Oi je realizirao Osnivačku skupštinu ISGNE i Prvu svjetsku konferenciju o neuroendoskopiji, koja je odžana na Awai Yumbutai konferencijskom Centru u Japanu, 21-23. oktobra 2001.godine.
Ovaj događaj predstavlja veliki uspjeh. Tu je Giuseppe Cinalli preuzeo organizaciju Druge konferencije ISGNE u Napoliju. Mnogo smo mu zahvalni što nam je omogućio užitak prisustvovanja ovoj dobro organiziranoj konferenciji, sa učešćem velikog broja, u cijelom svijetu cijenjenih, eksperata.

Kada pogledam unazad, progres neuroendoskopije je do sada bio jako spor. U međuvremenu je eksponencijalno poraslo razumijevanje i trenutno je teško biti u toku i "pohvatati" sva poboljšanja u ovom polju. Napredak u intrakranijalnoj endoskopiji je umnogome podstaknut činjenicom da postojanja brojnih poremećaja CSL tokom zadnjeg vijeka. Sada pažnju fokusiramo na brojne i raznovrsne inforamacije o neuroendoskopiji u nastojanju da proširimo listu indikacija i prevaziđemo ograničenja koja smo do sad imali..
Imajući u vidu našu Konferenciju, želim istaći da se neuroendoskopija involvirala kao subdisciplina u neurohirurgiji. Moje mišljenje je da ne smijemo biti samo eksperti za pojedinačnu oblast kao što je ova, već moramo integrirati svoju subspecijalnost u šire polje neurohirurgije. Naredni dani će nas konfrontirati sa potrebom da učimo što je moguće više o porijeku, indikacijama, podobnosti i ograničenjima u brojnim indiciranim stanjima, te o novim instrumentima sa kojim se naša specijalnost sve više integrira. Sadašnje napredak u našem znanju tehničke i medicinske osnove neuroendoskopije, ukazuje na buduće indikacije za primjenu neuroendoskopije i simbolizira naše napore, ne samo da poboljšamo svoje hirurške vještine u očuvanju života, već također da težimo boljem razumijevanju fiziologije i patofiziologije intrakranijalnih SOL-a ("space occupying" lezija). Moramo prihvatiti standizirane i provjerene mikrohirurške metode. Stoga se koncept upotrebe endoskopa mora izgraditi od početka. Ono što nam treba je siguran, prarktičan sistem koji nam omogućava kombinaciju neuroendoskopa sa stereotaksijom i robotikom.
Samo tada će neuroendoskopija postati istinski efikasna terapeutska alternativa u nekim indikacijama, u odnosu na otvorenu mikrohirurgiju.

Konačno želim zahvaliti gostima izvana koji prisustvuju sastanku. Želim konferenciji uspjeh i priželjkujem prijateljstvo neurohirurga širom svijeta."