|
DESKRIPCIJA
PROBLEMA
Neurohirurgija
kao vrlo diferencirana i riziku sklona oblast medicine posjeduje karakteristične
limite i specifičnosti koji su direktno i češto ireverzibilno konjugirani
sa krajnjim rezultatom neurohirurškog tretmana. Ovo implicira da jednom
propuštena prilika da se adekvatno neurohirurški reagira postaje zauvjek
i nepovratno propuštena prilika sa nesretnim ishodom.
Moderna neurohirurgija je imperativno mikrohirurgija, a da bi se do
kraja eksponirao rezultat mikroneurohirurškog intraoperativnog postupka,
neophodno je da neurohirurška aktivnost bude što je moguće više kontrolirana
i transparentna i to ne samo tokom operativne već i postoperativne faze.
Potrebno je stvoriti uslove da adekvatno obavljen operativni neurohirurški
tretman bude očit i vidljiv postoperativno, da operirani pacijent, nakon
operativnog zahvata, bude u prilici da punim kapacitetom doživi kvalitet
pružene operativne pomoći.
Gore rečeno je jedino moguće realizirati kreiranjem okruženja unutar
kojeg će se moći provesti etablirani algoritmi i protokoli za spriječavanje
sekundarnog postoperativnog moždanog oštećenja.
Specifičnost neuronauka i nepostojanje uslova unutar Kliničkog centra
(KCUS) za striktnim monitoriranjem i korigiranjem delikatnih zahtjeva
koje producira upravo taj, konkretni mozak našeg BH neurohirurškog pacijenta,
kao i nemogućnost da se tim zahtjevima odgovori na adekvatan način u
ordinarnoj općehirurškoj Intenzivnoj jedinici KCUS, nameće potrebu organiziranja
posebne Jedinice unutar koje se trebaju stvoriti uslovi za bezbjednim
postoperativnim okruženjem u sklopu kojeg će šansa za oporavkom bez
neurosekvela postati realnija i adekvatnije usmjeravana, dok će pojava
sekundarnog moždanog oštećenja biti minimizirana.
Današnje shvatanje neurohirurgije podrazumijeva neophodnost postojanja
Neurohirurške jedinice intenzivne njege, pa čak ako je potrebno
i na račun broja kreveta u običnom neurohirurškom odjeljenju. Tačnije
rečeno, savremena Neurohirurška klinika, koja pretendira da bude
ozbiljna ustanova, apsolutno ne smije postojati bez organizirane
Intenzivne njege u kojoj se tretiraju isključivo i jedino neurohirurški
pacijenti. Uistinu, svaka visoko diferencirana aktivnost koja je
konkretno i direktno involvirana u ljudsku biološku egzistenciju, zahtijeva
striktnu kontrolu i transparentnu evaluaciju svih postupaka i mjera,
svih gore pomenutih limita i specifičnosti, a to je u kontekstu neurohirurškog
tretmana pacijenata jedino moguće provesti unutar dobro organizirane
Neurohirurške klinike čija tri najvažnija segmenta moraju biti:
-
Operacioni trakt opremljen mikroneurohirurškim instrumentarijem
i opremom.
-
Neurohirurška intenzivne njege opskrbljena opremom za kvantifikaciju
i determinaciju patofiziološko-molekularnih moždanih zbivanja i
homeostazu organizma.
-
Osoblje
spremno da koristi prednosti mikroneurohirugije i voljno da razumije
moždana zbivanja koja nastaju nakon njene utilizacije.
|