Prikaz knjige:
"Liječenje psihičkih poremećeja uslovljenih stresom."
A. Kučukalić

1.1. STRESOR

Stresorom možemo nazvati svaki vanjski događaj ili situaciju koja djeluje na organizam i prijeti poremećajem njegove homeostaze. Navest ćemo samo one događaje koji su dramatični gotovo za svakoga i koji se najčešće navode na listama stresora:

Pod pojmom stresa, tridesetih godina ovog stoljeća, Selye podrazumijeva određena stanja uzrokovana agensima koje je on nazvao stresorima i koji će, bez obzira na svoju prirodu, uzrokovati određeni odgovor organizma.
Drugi autori stresore klasificiraju i definiraju psihološki. Tako Lazarus (1966) smatra da isti stresor može imati različit uticaj na različite osobe, a zbog kognitivne obrade i značaja kojeg pojedinac pridaje stresoru. Istraživači stresa na radnom mjestu često upotrebljavaju pojam opterećenja, pa razlikuju fizička i psihička opterećenja. Psihička opterećenja mogu biti mentalna i emocionalna, od kojih su ova druga najčešce uzrok stresnog odgovora.
Posebnu pažnju istraživaci su usmjerili na efekte količine i jačine stresora. Tako je utvrđeno da su teži stresori oni koji su posljedica ljudskog djelovanja i koji neposredno ugrožavaju dom ili neko za pojedinca drugo značajno mjesto. Stresori koji djeluju iznenada imaju snažniji efekat na organizam, a što je stresor više prijeteći i masivniji veći broj osoba će razviti patološke reakcije na stres.
Uvijek treba imati na umu da postoje značajne individualne razlike u reakcijama i ponašanjima vezanim za djelovanje stresora. Jedna osoba u istoj situaciji može reagovati patološki a druga ne.
Novija istraživanja o djelovanju stresora idu u više pravaca. Jako su interesantna i aktuelna istraživanja uticaja ponovljenog izlaganja istom stresu. Pitanje je da li ovakva izloženost rezultira desenzitizacijom, prilagođavanjem na stres, ili slomom adaptivnih mehanizama pojedinca. Bitno je utvrditi i odnos izmedu dužine trajanja stresora i odgovora organizma. Neka istraživanja govore da čak i vrlo intenzivan stresor, poput torture, u toku dužeg vremena djelovanja postaje manje stresogen te da se osoba postepeno prilagođava na njega.
U zadnje vrijeme više prostora posvećeno je proučavanju efekata akutnog u odnosu na hronični stresor, kao i djelovanju dugotrajnih stresora niskog intenziteta koji su jako prisutni u svakodnevnom životu. Novija istraživanja govore u prilog tvrdnji da kumulirajuci efekat nastaje samo ako istovrsni stresori slijede u relativno brzom nizu jedan za drugim. Rezultati ovih istraživanja su kontradiktorni jer odgovor na stresor je reakcija organizma koja je uslovljena nizom parametara i pod uticajem je individualnih' karakteristika, socijalnih faktora, i specifičnosti situacije u kojoj se događaj desio.