Kratki pregled testa
Magnetna rezonanca je visoko sofisticirana radioliška dijagnostička metoda poznata još od 1946. godine, kada je koristila samo za hemijsku analizu i biološke naučne studije. Od 1973. godine, magnetna rezonanca se razvila u tehnološkom smislu i od tada se koristi u medicinskoj radiološkoj dijagnostici uz velike potencijalne mogućnosti.
MR radi na principu fizičkog efekta rezonancije nukleona atoma (vodonika) koji posjeduje magnetne osobine i reaguje u magnetnom polju. Ukoliko ove jezgre izložimo snopu usmjerenih radiotalasa, magnetni momenat nukleona zaokrene se u odnosu na smjer prvobitnog polja. Kada isključimo izvor radiotalasa, oni se vraćaju u prvobitni položaj i tada emitiraju signal u vidu elektromagnetnih talasa. To vrijeme traje, a naziva se "vrijeme relaksacije" spina.
Elektromagnetni talasi u toku relaksacije nukleona predstavljaju signale u vidu analognih informacija koje se kompjuterski obrađuju i kao konačan rezultat imamo MR sken (sliku).
Ovi snimci se mogu arhivirati i pohraniti na duže čuvanje.
MR omogućava kristalno jasan prikaz organa cijelog tijela, kao i njihove patološke promjene.
Zahvaljujući softverskom rješenju, omogućena je karakterizacija tkiva: tećnost, hrskavica, solidno tkivo, edem, hematom, svježa krvarenja.
Slike dobivene MR predstavljaju distribuciju atoma vodonika u tkivu. Snimci MR jako podsjećaju na snimke dobivene CT-om, ali su ipak potpuno drugačije, jer signal MR sadrži informacije ne samo o gustini nukleona atoma, njihovoj povezanosti, te o utjecaju sredine u kojoj se nalaze. To je, zapravo, informacija ne samo o morfologiji tkiva kao kod CT-a, već informacija o hemijskim i fizikalnim karakteristikama tkiva.