Šta je to normalan nalaz?

            Uglavnom se govori o pojmu normalne vrijednosti i pri tome se misli na neko strogo deginirano područje. Međutim, s obzirom na broj faktora koji moću uticati na normalne vrijednosti i na metode rada, ovaj pojam se zamijenjuje sa referentnim vrijednostima. Referentne vrijednosti pored svih faktora koje se odnose na normalne vrijednosti u sebi uključuju vrijednosti koje su dobijene od određene uske populacije - referentna grupa a odgovarajućom metodom sa kojom su utvrđene. Ove vrijednosti treba shvaćati u smislu da nema oštre granice između normalne i abnormalne vrijednosti. Ako je referentna vrijednost za glukozu (šećer u krvi)  3,3 - 6,1 mmol/L onda je nerealno tvrditi da je vrijednost od 5,9 mmol/L nenormalna a da je 6,0 normalna vrijednost. Sve referentne vrijednosti su definirane statističkim parametrima kao distribucija određenog prosjeka - srednje vrijednosti. Prema tome, što je jedna vrijednost više udaljena od srednje vrijednosti to je manja vjerovatnoća da je ta vrijednost normalna. Ne može se posumljati u vrijednost glukoze od 18 mmol/L da je normalna ali koncentracija od 6,6 mmol/L za određenu osobu mogla bi biti još uvijek u normalnom području. Važno je znati da normalni nalaz u pojedinim slučajevima ne isključuje bolest na koju se ispituje. Prema tome, u ocjeni jednog nalaza mora se poći od konstatacije da jedan rezultat koji leži van granica u intervalu  ± 2,5% od referentnih vrijednosti nije značajan kao nenormalni nalaz.

Pri tumačenju rezultata treba uzeti u obzir i fiziološke razlike koje se javljaju među polovima, stanju uzrasta odnosno dobi itd. kao npr. koncentracija željeza, hemoglobina i urata viša je kod muškaraca nego kod žena. Koncentracija ureje u plazmi povećava se sa starosnom dobi. Aktivnosti alkalne fosfataze kod različite dobi djece su drugačije nego kod odraslih.
Mnogi prosječni parametri nisu isti u različitim dijelovima svijeta s obzirom na antropološke osobine ljudi, nasljedne osobine, klimatske uvijete itd.

Među ove faktore treba uzeti u obzir i razlike koje se javljaju među laboratorijama posebno onda kada je temperatura pri kojoj se vrše određivanja različita. Zato, laboratoriji treba da u radu koriste izabrane, standardne i pouzdane postupke, da su izraženi razultati istim jedinicama i nikada ne tražiti paralelno utvrđivanja u dva različita laboratorija, jer će različite laboratorije doći do različitih rezultata koji se ne mogu klinički aplicirati bez prethodne interpretacije uvijeta pod kojim su dva postupka u dva različita laboratorija izvedena.