|
Nivoi
laboratorijskog tretmna
Da bi se laboratorijske
informacije koristile što svrsishodnije neophodno je da se laboratorijski
tretman doktrinarno poštuje na 3 nivoa:
- nivo liječnika
- nivo ispitanika
- nivo biohemičara
- analitičara
Liječnik
zahtijeva od laboratorija rezultate specifičnih konstituenata ili funkcionalne
probe, ispitanik odnosno pacijent postupa po uputama liječnika
i analitičara, a analitičar izvodi korektno analize
uz primjenu pouzdanih metoda. Tek tada je moguće dobiti korektan i mjerodavan
odgovor za dijagnostička i terapeutska zaključivanja.
Prije nego što se pristupi pisanju laboratorijske zahtjevnice - uputnice
za analize liječnik mora postaviti nekoliko pitanja:
- Može li povišeni,
sniženi ili normalni nalaz pojedine supstance ili više supstanci
uticati na dijagnozu?
- Može li uticati
na terapiju?
- Može li uticati
na prognozu?
- Može li postojati
određeno oboljenje bez simptoma kome će laboratorijski nalaz doprinijeti?
Ako su odgovori na
ova pitanja negativni, analize su nepotrebne a ako su odgovori pozitivni
makar na jedno pitanje analizu treba izvršiti bez obzira na cijenu i druge
uvijete. Učestalost zahtijeva za izvedbom analiza često puta je neopravdana
i dovodi do nepotrebnih analiza što ima za posljedicu neracionalnost korišćenja
kadrova i potrošnju materijalnih sredstava npr.:
- beskorisno
je tražiti promjene u vrsti proteina unutar nekoliko sati,
- nepoželjno
je izvoditi ili tražiti nespecifične analize a izostaviti specifične,
- potrebno je
znati vrstu i količinu unijetih lijekova i njihov uticaj na traženi
metabolit obzirom na njihov metabolizam, interferencije sa supstancama
koje se određuju kao i njihov uticaj aktivacije i inhibicije koje
mogu imati na enzimske ili druge metaboličke tokove,
- beskoristan
je laboratorij koji ne daje unutar par minuta odgovor na acidobazni
status, elektrolite - posebno kalij, glikemiju itd.,
- pri definiranju
laboratorijskog zahtjeva važno je imati na umu koji je organospecifični
odgovor koji može potvrditi ili odbaciti polaznu hipotezu. Opće
odnosno nedefinirane zahtjeve kao što su lipidogram, hepatogram
itd. treba zamijeniti tkivno, odnosno stanično - specifičnim konstituentima
koji su specifični produkt metabolizma dotičnih stanica i to su
jedini pravi indikatori za ostvarivanje hipoteze,
|