| Home | Bolesti | Dijagnostika | Lijekovi | Radovi | Novosti | Forum | Linkovi |
luk

1. Krv

1.1. Uzorkovanje

Uzorkovanje krvi obavlja se uglavnom iz vene ali se za neke laboratorijske pretrage uzima arterijska i kapilarna krv. Ovi uzorci se znatno razlikuju prema sadržaju nekih sastojaka. Prilikom uzorkovanja krvi važno je poznavati određene faktore koji mogu uticati na konačni rezultat analize. Dio ovih faktora je vezan za bolesnike a dio za postupke s uzorkom. Faktori vezani za bolesnika su:

  • vrijeme,
  • stanje bolesnika,
  • pripremljenost bolesnika za uzorkovanje,

Kod faktora vrijeme, mora se u prvom redu misliti na tzv. biološke ritmove i to dnevne, sedmične, godišnje i višegodišnje. Najbolje su istraženi dnevni ritmovi pojedinih analita npr.:
- minimalna koncentracija kalija u serumu je u 14 sati a maksimalna u 8 sati,
- minimalna koncentracija natrija u serumu je u 6 sati a maksimalna u 18 sati,
- minimalna koncentracija željeza u serumu je u 8 sati a maksimalna u 14 sati itd.

Iz ovih razloga posebno je važno pridržavati se pravila da se uzorak krvi uzima uvijek u isto doba dana.

Drugi važan faktor je stanje bolesnika. Način ishrane čovjeka i po kvalitetu i po kvantitetu utiče na mnoge tvari u organizmu npr. glicidi, lipidi, aktivnost enzima i zbog toga je nužno standardizirati uvjete pod kojima bolesnik mora pristupiti uzorkovanju humanog materijala. Pravilo je da bolesnik mora biti natašte prilikom uzorkovanja pa će se izbjeći svi nesporazumi oko metaboličkih i fizioloških uticaja na rezultate pojedinih analiza (bolesnik natašte treba biti 12 sati bez hrane a najmanje 4 sata, a ako se zahtijevaju analize iz programa masti bolesnik treba da je 14 sati natašte a najmanje 3 sedmice da bude na normalnoj ishrani).

Bolesnikove aktivnosti prije uzorkovanja mogu bitno uticati na rezultate. Ispitanik se ne smije baviti nikakvim značajnijim tjelesnim aktivnostima neposredno prije uzorkovanja jer će doći do promjene nivoa različitih metabolita i enzimskih aktivnosti.
Nije svejedno uzimali se ispitaniku krv dok sjedi, leži ili stoji. Ustajanjem iz ležećeg ili sjedećeg položaja povećava se volumen plazme zbog ulaska intravaskularne vode u krvotok. Pritom se oslobađaju i neke niskomolekularne tvari kao glukoza, kreatinin, elektroliti itd. Pri obratnoj promjeni položaja učinci su obratni. Vrijeme stabiliziranja prilikom prelaska iz ležećeg u stojeći položaj iznosi oko 10 minuta a u obratnom će slučaju vrijeme stabilizacije iznositi do 30 minuta.
Uzorkovanje krvi za mjerenje biogenih amina ne radi se ubodom igle jer će ta radnja uzrokovati porast biogenih amina zbog šoka. Pravilo je uvesti kanilu i ostaviti je barem pola sata u veni prije negoli se uzme uzorak. Slično je s kreatin kinazom koja će porasti neposredno poslije intramuskularne injekcije ili biopsije mišića. Nakon palpacije prostate u bolesnika će biti zabilježeno povećanje koncentracije kisele fosfataze a nakon biopsije mišića porast će mioglobin.

Prije uzimanja krvi neophodno je pripremiti mjesto uboda. Sredstvo za čišćenje mjesta uboda može bitno uticati na rezultat pretrage. Ako se zahtijeva analiza alkohola u krvi, mjesto uboda ne smije se očistiti alkoholom. Značajne greške mogu se učiniti kada se uzme krv iz infuzijskog sistema i npr. kod analize lijekova u krvi nakon ili u toku stalne intravenske infuzije.

Da bi se izbjegle eventualne greške, koje su posljedica korišćenja različitih vrsta staklenih i plastičnih epruveta, danas se za uzorkovanje krvi primjenjuju jednokratne vakumirane epruvete. Razlozi su brojni ali na prvom mjestu uticaj nekvalitetnog pranja prethodno upotrijebljenih epruveta na rezultat analize. Ostaci deterdženata u epruveti mogu uzrokovati hemolizu u uzorku ili smetati kod osjetljivih analiza. Vakumirane epruvete za uzimanje krvi su izrađene u različitim veličinama i obilježene različitim bojama samoljepljivih etiketa i njihovih čepova. Na taj način se razlikuju po svojoj namjeni tj. da li je za analize potrebna krv, hemolizirana krv, plazma ili serum itd. Krv se može upotrijebiti za daljnju analizu bez daljnje obrade samo ako je u vakumiranu epruvetu prethodno dodat antikoagulans kao što je pravilo za hematološke i neke biohemijske analize npr. za određivanje acidobaznog statusa. Ako je potreban uzorak hemolizirane krvi mora se predvidjeti metoda hemolize koja će davati ujednačene rezultate.

Za većinu biohemijskih analiza koriste se kao uzorci serum ili plazma. Plazma kao uzorak prikladnija je zbog manjeg stepena hemolize i zbog veće količine dobivenog uzorka tekućine nakon odvajanja krvnih stanica.
S druge strane, serum je pogodniji jer ne sadrži dodatne tvari koje mogu smetati kod analitičkog postupka. Kod upotrebe pune krvi, hemolizirane krvi ili plazme kao uzorka analize, potrebno je u epruveti imati antikoagulans. Antikoagulans se pažljivo odabire zbog mogućih interferencija u analitičkom postupku npr. fluorid inhibira ureazu i holinesterazu, EDTA inhibira alkalnu fosfatazu i kreatin kinazu, heparin inhibira kiselu fosfatazu i lipoprotein lipazu, oksalat inhibira amilazu, laktat dehidrogenazu i kiselu fosfatazu. Za opće biohemijske pretrage preporučuje se litijev heparinat kao antikoagulans, ako se zahtijeva glukoza u krvi tada se preporučuje fluorid, za sedimentaciju eritrocita, protrombinsko vrijeme i fibrinogen natrijev citrat, za hematološke pretrage EDTA itd.

Kapilarna krv je materijal izbora za analizu glukoze ili biohemijske pretrage u novorođenčadi i djece manje dobi. Arterijska krv je nužna za analizu pH i plinova u krvi, premda se iz tehničkih ili medicinskih razloga radije pribjegava uzimanju tkz. arterijalizirane krvi tj. da se ušna jagodica ili u djece palac ili peta podvrgne lokalnoj hiperemiji primjenom masti ili ugrijanom vodom od 40oC. Kod ovog načina treba biti oprezan prilikom interpretacije nalaza, jer ovakvi postupci mogu mijenjati pojedine metaboličke procese.

1.2. Transport humanog materijala

Transport humanog materijala između odjeljenja i laboratorija, odnosno mjesta uzorkovanja i laboratorija nije problem ako vrijeme između uzorkovanja i obrade uzorka nije duže od 2-3 sahata. Ovo vrijedi za većinu pretraga osim za one gdje je analizirana tvar ekstremno nestabilna ili ako postoji mogućnost da se u uzorku nastavi metabolizam. Snižavanje temperature uzorka krvi povećava mogućnost hemolize pa o tome treba voditi računa. Kada je vrijeme transportovanja duže od 2-3 sahata, povećava se mogućnost različitih uticaja na uzorak. Preporučuje se uzorak za biohemijske analize obraditi prije slanja tj. odvojiti serum ili plazmu. Transport kod povišene temperature može uzrokovati pad glukoze u uzorku, a i drugi supstrati mogu biti znatno promjenjeni. Uzorci za transport na veće udaljenosti pohranjuju se na hladno (najbolje na -20oC).

1.3. Pohrana uzorka

Uzorci unutar laboratorija se uglavnom čuvaju na kraće vrijeme i to na temperaturi 4-8oC. Manje-više sve tvari unutar uzorka se održe na toj temperaturi u vremenu do 2 dana. Ako je taj vremenski period 2-5 dana, enzimima se smanji aktivnost za oko 10%. Ni pohrana na temperaturama -20oC ne riješava potpuno problem kod mnogih tvari. Uzorci za biogene amine i za metabolite vitamina D, trebali bi se pohranjivati na temperaturi -70oC u vremenu između uzorkovanja i analize.

HealthBosnia.com - ima autorska prava na ovu stranu. Svako objavljivanje
teksta ili dijelova ovog teksta je moguće samo uz saglasnost HealthBosnia.com
© 1999-2001, by HealthBosnia.com, e-mail medmaster@koming.com. ALL RIGHTS RESERVED.