|
B) KASNE KOMPLIKACIJE INFARKTA
Aneurizma
srca
To je istanjeni
ožiljak na srcu izgrađen od vezivnog tkiva (kao i svi ožiljci),
koji je nastao na mjestu infarkta kao znak njegovog zacjeljenja.
Debljina srčanog zida u predjelu aneurizme je stanjena i ne ispoljava
znake aktivne pokretijivosti kao okolno zdravo mišično tkivo.
Da se
ukratko podsjetimo:
- Zdravo
srce ima zdrave koronarne arterije i zdrav srčani mišić.
- Bolesno
srce ima sužene koronarne arterije sa slabom ishranom srčanog
mišića.
- Bolesno
srce nastaje i onda kada se potpuno začepi koronarna arterija,
prestaje ishrana srčanog mišića koji u torn dijelu odumire -
nastaje akutni infarkt srca.
- Ako čovjek
prezivi infarkt, vremenom ovaj dio srca postepeno zacj'eljuje
stvaranjem ožiljnog tkiva koje niJe elastično kao sto je mišično
tkivo. Ako je ožiljak velik (kod velikih infarkata), veća je
mogućnost da bude istanjen.
- Ako bolesnik
sa akutnim infarktom nastavlja sa svojim svakodnevnim aktivnostima
i ne miruje prvih 2-3 sedmice ili i duže u toku bolesti, te
ako izlaze svoje srce flzićkom opterečenju uz ubrzan srćani
rad, onda usporava stvaranje kvalitetnog i čvrstog ožiljka.
Zapravo, formira se ožiljak koji je na presjeku tanak.
Kada se takvo srce kontrahuje (sistola) i izbacuje krv u aortu,
ožiljak se lako izboči prema vani, suprotno radu srčanog mišića.
Kada se takvo srce opušta (dijastola) i usisava krv u svoje
komore, ožiljak se lako uvlaći prema unutrašnjosti srca (opet
suprotno radu srčanog mišića). Ovakvo srce lići na "falš loptu".
Kažemo da je to srce formiralo aneurizmu.
NAPOMENA:
Nekada i najstrožije mirovanje u periodu iza infarkta vodi ka
stvaranju aneu-rizme srca, ali mogućnost njenog nastanka je manja
ako bolesnik ne opterećuje svoje srce dok se ne stvori solidan
i čvrst ožiljak.
Aneurizma
može biti prava aneurizma, kada je formira ožiljno tkivo, ali
i lažna aneurizma, kada je formira perikard.
Ako perikard
priraste uz dio srca radi neke bolesti, a radi infarkta dode do
omanjeg pucanja srca i izliva krvi u okolni prirasli dio perikarda
za srce, kažemo da se stvorila lažna aneurizma ogranićena perikardnim
priraslicama.
Aneurizma
srca se javlja u 12 do 15% pacijenata koji su preživjeli srčani
infarkt. Zid joj je tanak ali ćvrst. Može biti velika od 1 do
8 cm i obićno se nalazi u predjelu lijeve komore (na vrhu srca
ili na prednjem zidu). Perikard čvrsto naliježe na aneurizmu,
pa čak poslije nekoliko godina i kalcificira.
Ovakve kasne aneurizme koje su sastavljene od čvrstog ožiljnog
tkiva, veoma rijetko pucaju. Sa unutrašnje strane često sadrži
krvne ugruške koji se jednom svojom površinom čvrsto ugraduju
u zid ožiljka, a svojom suprotnom površinom, koja je okrenuta
prema šupljini srca, mogu ponekad da odlome sitne ugruške koji
nošeni strujom krvi izazivaju emboliju negd-je u tijelu.
Kako se
manifestuje aneurizma?
Ovo je sasvim logično pitanje kod bolesnika koji su ćuli sta je
to aneurizma. Zapravo, male aneurizme mogu ostati asimptomatske
i ne ispoljavati nikakvih poteškoća. Za njih saz-namo slućajnim
ili namjemim pregledom na ehokardiografiji.
Međutim, bolesnici sa velikom aneurizmom često pokazuju poteškoće
u srčanom radu. Tu spadaju:
- Popuštanje
srca (dekompenzacija) - stanje kada srce nema snage da održava
krv u stalnom kretanju kroz tijelo. Bolesnik mora uzimati lijekove
za pojačanje snage preostalog srčanog mišića (kardiotonici),
lijekove za pojačano izmokravanje (diuretici) i neke druge.
- Reptura
srca kod rano nastalih aneurizmi.
- Novi napadi
angine pektoris kod pacijenata sa aneurizmom.
- Sistemna
embolizacija kod slabog srca sa aneurizmom.
- Poremečaj
ritma je česta pojava kod vecih aneurizmi. Može se ispoijiti
u vidu bezazlenih, pojedinaćnih ekstrasistola, ali i povremenih
uporih napada lupanja srca. Ponekada su ovi napadi lupanja srca
opasni po život jer mogu dovesti do treperenja srca (fibrilacija
komora) što znači kliničku smrt.
Ako je aneurizma srca uzrok ćestih i brutalnih dekompenzacija
ili po život opasnih arit-mija, onda je opravdano uraditi operaciju
na srcu u smislu izrezivanja aneurizme i smanjenja srčane komore.
Ove operacije nose visoku postoperativnu smrtnost (40-50%).
Postinfarktni sindrom (Dressler)
Ovo je jedna
od rijetkih kasnih komplikacija infarkta i javlja se pola do tri
mjeseca iza infarkta. Može se javiti i poslije operacije na srcu.
Nastaje kao rezultat kasne reakcije organizma na odumrlo (nekrotićno)
srčano tkivo. Ovdje se odvija tzv. imunoloska reakcija organizma.
Ispoljava se visokom temperaturom, izlivom tečnosti u srčanu i
pluću kesu (perikard i pleura). Praćeno je otežanim disanjem,
bolovima u prsima i opštom slabošću.
Bolesnika treba odmah uputiti u bolnicu.
Liječi se kortikosteroidima i salicilatima.
ŠTA
POSLIJE INFARKTA?
Ima jedna
narodna mudrost koja kaže: "Niko ne može izaći iz vlastite kože",
tj. pobjeći iz situacije u koju ga je život doveo. Tako ni bolesnik
ne može promijeniti svoju sudbinu, ma koliko želio da izmijeni
neke stvari u svom životu.
Poslije infarkta
poćinjemo da sebi prebacujemo za neke stvari u životu, da se možda
i kajemo, ali stvari stoje kako stoje. Upravo tako i treba da
shvatimo svoju bolest, ako već nismo mislili na nju dok je još
bila daleko ili možda nikada nije ni morala doći.
No, idemo dalje...
Dakle, imali smo infarkt, ali to nikako nije kraj svijeta. Treba
dalje nastaviti i vratiti se punoj aktivnosti i produktivnom zivotu.
Za ovo nam pomaže vrijeme, strpljenje i upornost da istrajemo,
ali i adekvatno sprovedena rehabilitacija.
|
Uz
odobrenje autora, preuzeto iz knjige:
Nepoznato srce popularna
kardiologija
Arslanagić Amila – Sarajevo :
/Amila Arlanagić; (ilustracije Amila Arslanagić)
Udžbenici priručnici i didaktička sredstva, 1996. – 127
str.: ilustr.; 24 cm
ISBN 86-25-00086-X
3575558
|
|
|
