Za smanjenje već ionako niskog rizika od prenošenja CJD-a sa jedne na drugu osobu, ljudi za koje se sumnja ili je potvrđen CJD ne bi trebali donirati krv, tkivo ili organe. Isto tako oni kod kojih su povećani rizici zato što neko u porodici ima historiju ove bolesti, imaju ugrađen graft dura mater (kod oštećenja moždane ovojnice izazvanih povredom, oboljenjem ili na drugi način, ona se nadomješta postavljanjem "grafta" tvrde moždanice koji je obično uzet sa leševa, a potom posebno obrađen i pripremljen) ili druge faktore. Normalna procedura sterilizacije, kao što je kuhanje, pranje i ključanje, ne uništavaju prione.
Zdravstveni radnici trebaju biti oprezni kada rade sa oboljelim od CJD-a što podrazumijeva:
-prati ruke i otkrivene dijelove tijele prije jela, pića ili pušenja.
-Prekrivati posjekotine i ogrebotine sa vodootpornom odjećom
nositi hirurške rukavice kada upravljamo tkivom pacijenta i tečnostima ili ranom pacijenta.
-treba izbjegavati slučajne posjekotine instrumentima zaraženim pacijentovom krvlju ili drugim tkivima.
-upotreba odgovarajuće odjećće za kontakt sa tkivima i tekućinama pacijentata ili tokom previjanja njihovih rana
-Pažljivo rukovanje i izbjegavanje slučajnoga samopovrijeđivanja instrumentima koji su kontaminirani pacijentom krvlju i tkivima.
- koristiti jednokratne posteljinu u odjeću za pacijenta. Ako je odgovarajući materijali nisu dostupni, svakodnevna odjeća treba biti potopljena u nerazrijeđene hlorinske dezinficijense više sahata, a potom ih slati na uobičajeno pranje.
-upotrebljavati zaštitne maske za lice ako postoji rizik prskanja zaraženih materijala, kao što su krv i cerebrospinalna tečnost. potopiti instrumente koji su bili u kontaktu sa pacijentom u narazrijeđene hlorinske dezinficijense više sahata, zatim upotrebiti autoklava (sterilizatori sa vodenom parom pod pritiskom) za sterilisanje u destilovanoj vodi najmanje sahat vremena na 132 do 134 stepena Celzijusa.
Svaka zemlja ima svoje standarde i propise zaštite koji se stalno nadopunjuju.