|
Hidžama
Šta
je hidžama?
Riječ hidžama arapskog je porijekla i potiče od korjena al-hadžm
što znači sisati, isisavati, izmusti i upotrebljava se da
označi dreniranje dojke za vrijeme dok djete siše. Al-hadžam
je osoba koja izvodi hidžamu, a hidžama je naziv za profesiju.
Mihdžam je naziv za halat koji se upotrebljava za sakupljanje
krvi ili pak za nož koji se upotrebljava pri radu hidžame.
Historijat
Procedura je poznata u tradicionalnim liječenjima Babilonaca,
zatim Malajaca gdje se naziva "bekam", Kine pod
nazivom "gua-ša", te Arapa "hidžama".
Nakon što je preporučena od strane Poslanika Muhammeda s.a.v.s.,
koji je prema navodima u brojnim hadisima, ostavio preporuke
za vrijeme i načine izvođenja hidžame, ona nastaje na tlu
Medine kao jedna specifična i blagotvorna metoda liječenja.
Na ovaj način hidžama postaje sunet.
Halat
Kao posudice za hidžamu su korišteni životinjski rogovi, zatim
različite posudice u obliku šoljica, koje su bile od bambusa,
metala, kasnije od stakla, a u novije vrijeme i plastike.
Vakum je u ranije vrijeme dobijan isisavanjem zraka iz životinjskoga
roga čiji je široki kraj bio postavljen na kožu pacijenta.
Drugi način dobijanja vakuma u posudicama je sagorijevanjem
komadića papira ili vate. Najsavremenija oprema postiže vakum
pomoću pumpe.
Zarezivanje kože rađeno je ranije oštrim kamnom, različitim
nožićima i žiletima. Danas se radi hirurškim skalpelom.
Način
izvođenja hidžame
Izvodi tako da se na kožu, na raznim mjestima po tijelu, postave
posudice. U njima se na različit način isisavanjem zraka dobije
vakum. Na taj način se, koža i potkožne strukture, pod djelovanjem
vakuma djelomično usišu u posudice, što izaziva nakupljanje
krvi u tom području - tzv. hiperemiju.
Nakon što se posudice skinu, evidentira se crveni trag podkožno
nakupljene krvi, koji neko vrijeme ostaje.
Ukoliko se oštrim instrumentom naprave ubodi ili plitki i
mali rezovi na koži, a potom se posudice sa vakumom ponovo
apliciraju, dolazi do isisavanja krvi u njih. Ona je u početku
jako tamna, venska, a aplikacija vakuma se ponavlja sve dok
krv ne postane svjetlija.
Prljava
krv - stvarnost ili legenda?
Smatra se, da je krv koja leži pod kožom puna toksina i da
to može izazvati bolnost. Oni se na pomenuti način evakuiraju
iz organizma.
Savremene naučne medicinske studije, koje se provode u svijetu,
pokazale su da postoji evidentna razlika u sastavu kapilarne
krvi uzete iz prsta (odakle se obično uzima za analizu) i
one uzete prilikom hidžame. Laboratorijski nalazi pokazuju
tu razliku.
Za
šta se koristi hidžama?
Metoda je korisna protiv bolova u ramenu, leđima, glavi, licu,
grlu, uhu, nosu i očima, te u drugim područjima. Hidžama,
prema tradiocionalnom medicinskom tumačenju, ima ulogu u zagrijavanju
i regulaciji protoka energije u krvi, raspršujući hladnoću,
vlagu, toksine i vjetar. Smanjuje otok i bol.
Sljedeća
stanja dobro reaguju na hidžamu: oboljenja uzrokovana vlagom
kao bol u krstima, lumbago, išijas, bol u rukama ramenima,
bol u nogama i mišićima, stomačni bolovi sa povraćanjem, glavolje,
migrene, nesanica i sl.
Ko
izvodi hidžamu?
Hidžamu su tokom historije zvodili za to obučeni ljudi.
U početku su to radili ljekari, a kasnije je to prešlo u ruke
berberskog zanata (zajedno sa vađenjem zuba i obrezivanjem-cirkumcizijom).
U svakom periodu su postojali određeni propisi koji su regulisali
rad osoba koje su puštale krv, te njihovu opremu i obrazovanje.
U toku izučavanja brijačko-berberskog zanata prkatično i teoretski
se učilio i obavljanje pomenutih radnji. U našim krajevima
unazad 60 godina u edukaciji brijača-berbera se ne uči vađenje
zuba, puštanje krvi i obrezivanje. U nekim sredinama još su
se zadržali berberi koji na stari, primitivan i medicinski
neispravan način sunete-obrezuju djecu, ali to je sve rjeđe..
•
Danas
brijači - berberi, ne puštaju krv, ne vade zube, niti obavljaju
cirkumciziju (sunećenje). Ove procedure obavljaju za to kvalifikovane
osobe koje se posebno educiraju.
•
Prvo
su zubari, potom stomatolozi preuzeli vađenje zuba, ali i
njihov popravak i liječenje.
•
Zatim
se obrezivanje (cirkumcizija, sunećenje) vrši na medicinski
adekvatan način uz zadovoljenje svih higijenskih i medicinskih
uslova (dezinfekcija, sterilni instrumenti, jednokratni nožić,
podvezivanje krvnih suda radi zaustavljanja krvarenja i sl.)
Najčešće je rade hirurzi ili ljekari.
•
Puštanje
krvi je medicinska
metoda i spada u domen male hirurgije. Pravljenje
rezova na koži zahtijeva strogu primjenu principa asepse i
antisepse, te korištenje jednokratnih instrumenata i sterilnog
materijala. Adekvatno je može uraditi samo za to educirana
i kvalificirana osoba, sa određenim
certifikatom. Sve ostalo je nestručnost, laicizam,
ili dunđeraj.
Nestručan rad ni po svjetovnim, niti po vjerskim normama nije
poželjan niti dozvoljen
•
Poslanik
Muhamme s.a.v.s. je bolesnike na liječenje slao ljekaru, koji
je bio Jevrejin i koji je medicinski fakultet završio u Perziji.
*Radi se o Haris ibn Kalada iz plemena Takif, koji je bio
savremenik Muhameda s.a.v.s. Medicinu je studirao u velikom
perzijskoj školi medicine Džundi Šapur. On je konsultovan
i od strane perzijskog kralja Kusrav Anušarvan-a (koga su
zvali Kišra na arapskom i Chosroes na grčkom jeziku. * E.G.Browne,
Islamic Medicine, Goodword books, N.Delhi 2003.
Ukratko, ljekar je jedini podoban, kvalificiran i zakonski
odgovoran, uz napomenu da i on mora imati dodatnu edukaciju
za tretman hidžamom.
NAPOMENA:
Još
u 13. vijeku Islamski svijet je imao svjedodžbe - idžaze o
završenom medicinskom obrazovanju i lancu učitelja, Inspektore
za javne službe, Glavnog ljekara.
Time
se nastojalo obračunati sa varalicama i nadriljekarima.
|
