Alija SUTOVIĆ (Tuzla)

PSIHOFARMAKOLOŠKO LIJEČENJE ALKOHOLIZMA

Nekoliko terapijskih agensa koriste poznatu farmakologiju alkohola i odobreni su za liječenje alkoholne ovisnosti. Jedan od njih, naltrexon, blokira mu opijatne receptore. Kao i kod opijatne ovisnosti, mu opijatni receptori također doprinose u euforiji kod opijanja. Zato nije iznenađujuće da mu opijatni antagonisti mogu blokirati užitak opijanja i omogućiti apstinenciju presijecanjem ciklusa nagrade. Klinička istraživanja sa naltrexonom pokazala su da se pomoću ovog lijeka može uspostaviti puna apstinencija, ili se reducira teško opijanje. Prevoćenje teškog opijanja u pijenje smanjenog rizika predstavlja svojevrsnu "harm reduction" strategiju i također reducira patološke bihevioralne obrasce pijenja. Da li će pacijenti ovisnici, koji su pomoću naltrexona prešli u stil pijenja smanjenog rizika postati apstinentiđ Nažalost, nema dovoljno long-term studija koje bi odgovorile na ovo pitanje.
Ishod liječenja pacijenata ovisnika o alkoholu koji uzimaju naltrexon je povoljniji ako se administrira jednom mjesečno intramuskularni naltrexon u XR formi. Nalmefen je drugi mu opijatni antagonist koji je također testiran kod alkoholičara s ciljem utvrđivanja da li povećava stopu uspostavljanja apstinencije. Acamprosat je derivat amino kiseline taurina i u interakciji je sa glutamatnim sistemom (inhibira ga) i GABA sistemom (ekscitira ga). Na taj način se ponaša kao "arteficijelni alkohol".
Disulfiram je klasični lijek za liječenje alkoholizma. To je ireverzibilni inhibitor aldehid dihidrogenaze. Kada se alkohol konzumira uz ovaj lijek, dolazi do stvaranja toksičnog nivoa acetaldehida, što rezultira dramatičnim simptomima kao što je pulsirajuća glavobolja, tahikardija, hiperpneja, znojenje, povraćanje… Ovim se želi kondicionirati pacijenta u smislu kreiranja averzivnog odnosa prema alkoholu. Dosadašnja iskustva pokazuju da je kod disulfirama najveći problem saradljivost pacijenta a averzivne reakcije mogu biti i opasne.
U experimentalnoj je fazi primjena antikonvulziva topiramata i to također preko glutamatnog sistema, u cilju reduciranja žudnje za alkoholom. U ovoj seriji se spominju i 5HT3 antagonist ondansetron, antagonist kanabinoidnog CB1 receptora kao i AP druge generacije olanzapin.
Za liječenje AWS konvulzija, ako su izolirane, ne preporućuje se ništa, a ako se ponavljaju, treba primijeniti diazepam. Delirantni alkoholni sindrom liječi se prema aktuelnom algoritmu.
Liječenje alkoholizma je kompleksno i psihofarmakološki tretman će biti uspješniji ukoliko je integriran u sveobuhvatni bio-psiho-socijalni pristup liječenju ove devastirajuće bolesti.
Ključne riječi: psihofarmakološko, liječenje, alkoholizam, naltrexon, acamprosat, nalmefen, disulfiram, diazepam, ondansetron, topiramat, olanzapin

Prof. dr. Med. Sc. Alija Sutović, neuropsihijatar, Klinika za psihijatriju, Univerzitetski klinički centar Tuzla, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli, 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina