UVODNO PREDAVANJE

Ismet CERIĆ (Sarajevo)

RAZVOJ SLUŽBI ZA PREVENCIJU I TRETMAN ALKOHOLIZMA U BOSNI I HERCEGOVINI
U najranijim istorijskim pisanim dokumentima postoje podaci da su mnoge ljudske skupine i kulture drevnih naroda koristile različite psihoaktivne supstance, najčešće biljnog porijekla, pomoću kojih su prilikom religioznih obreda i drugih svečanih događaja i ceremonija izazivali promjenu stanja svijesti i drugih psihičkih funkcija.

Ova potreba čovjeka da bar povremeno pobjegne od napetosti, straha tuge i frustracija u nerealni, ali željeni svijet u kome su sve želje i potrebe "zadovoljene", održala se sve do današnjih dana. Zbog toga nije bez osnove pretpostavka da u ljudskoj prirodi leži potreba da mijenja svoje psihičko stanje kako bi bar povremeno i/ili privremeno otklonio realne i pretpostavljene opasnosti koje na ljudska bića vrebaju iz sredine koja ih okružuje. Ta potreba postoji od vremena od kada se čovjek pojavio na zemlji pa do današnjih dana.

Iako je čovjek u znatnoj mjeri savladao mnoge teške probleme svijeta u kome živi on se i dalje ne osjeća slobodan, siguran i srećan, a bliža i dalja budučnost ljudske rase i dalje mu se čini neizvjesnom.

Da bi živio i opstao u komplikovanom i opasnom svijetu koji je u znatnoj mjeri sam stvorio, čovjek povremeno traži veoma različite psihoaktivne materije koje djeluju na njegovu psihičku aktivnost, a čija nekritička i nekontrolisana upotreba i/ili zloupotreba može dovesti do teških posljedica na psihičkom i somatskom planu, a često dovodi i do socijalnih, ekonomskih, te pravnih, kriminalnih i drugih posljedica kako na ljudske jedinke tako i na društvo u cjelini.

Pored zloupotrebe alkohola i veoma brojnih psihoaktivnih supstanci, moderni čovjek je na razmeđu 20 i 21 vijeka vispreno pronašao nove vrste ovisnosti koje će mu "pomoći" da lakše prođe kroz sva iskušenja savremenog života i svijeta koji ga okružuje. O tim ovisnostima ne znamo mnogo, a često i ne želimo da znamo, pa ih podcjenjujemo i minimiziramo, a one postoje svuda oko nas.
Šta znamo o ekscesivnom kockanju i klađenju na sportske rezultate, ovisnosti o računarima i ispraznim, prostim i zaglupljujučim igricama s kojim se naša djeca zabavljaju satima i danima, prisilnoj kupovini u modernim trgovačkim centrima ili posljedicama ovisnosti o brzoj hrani koja je "osvojila" svaki kutak ovog svijeta koji se sve brže mijenja.

Situacija u Bosni i Hercegovini se i mnogom ne razlikuje od situacije u mnogim zemljama iz našeg okruženja. Sve do kraja 19 stoljeća ne postoje provjereni i jasni pokazatelji upotrebe ili zloupotrebe alkoholnih pića, duhana i drugih psihoaktivnih supstanci na području Bosne i Hercegovine. Međutim, ipak postoje pisane naznake da je taj problem bio poznat i na određeni način prepoznat i u tom klasičnom feudalnom društvu, tada Otomanske imperije, čija je Bosna i Hercegovina bila važno granično područje. Uspostava Austro-Ugarske vlasti imala je za posljedicu do tada nezamislive promjene u društvu.

Krajem 19 stoljeća počinju se u našim krajevima osnivati trezvenjačka društva pa je tako student medicine u Beču, entuzijasta Risto Jeremić 1896. godine osnovao prvo trezvenjačko društvo u Foči pod imenom "Pobratimstvo". Po završetku studija medicine dr Risto Jeremić radi kao okružni fizikus i hirurg u Tuzli gdje nastavlja veoma aktivno da učestvuje u antialkoholičarskom i zdravstveno-prosvjetnom pokretu. Od 1904. do 1914. godine dr Jeremić je osnovao 46 trezvenjačkih društava širom Bosne i Hercegovine sa više hiljada aktivnih i pomažućih članova.

Poslije I svjetskog rata trezvenjački pokret u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji se počeo intenzivno i široko razvijati podržavan naprednim idejama o unapređenju opštenarodnog zdravlja kroz intenzivno zdravstveno prosvjećivanje i preventivno djelovanje. U ovo vrijeme se svi trezvenjački pokreti i društva ujedinjuju u dvije organizacije - "Jugoslovenski savez trezvenosti" i "Savez trezvene omladine".

Drugi svjetski rat na teritoriji naše zemlje je poprimio karakteristike prave kataklizme poslije koje je došlo do ogromne upotrebe alkohola što je nagnalo Crveni križ Jugoslavije da osnuje 1954 godine Komisiju za borbu protiv alkoholizma. U to vrijeme je formiran i Savez za borbu protiv alkoholizma Jugoslavije te takvi isti savezi u svim republikama, uključujući i našu zemlju gdje je bio aktivan sve do početka ratne katastrofe 1992 godine u našoj zemlji.

Prva prava moderna antialkoholna programska orijentacija izrađena je u Banji Koviljači na I Jugoslovenskoj konferenciji o prevenciji i liječenju alkoholizma 1967 godine. Poslije ove istorijske konferencije održane su slični skupovi u Sarajevu (1977.g.) i Zagrebu (1984.g.). Neposredno poslije II svjetskog rata prve stručne aktivnosti na prevenciji i liječenju alkoholizma organizuju se na Neuropsihijatrijskoj klinici Medicinskog fakulteta u Sarajevu pod vodstvom akademika Nede Zeca i njegovih saradnika. Od tada borba protiv alkoholizma i drugih ovisnosti odvija se u okviru psihijatrijske službe na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Tokom 1967 godine u sastavu Specijalne bolnice za mentalnu rehabilitaciju Jagomir osniva se specijalizovani Centar za prevenciju i liječenje ovisnosti.

Istovremeno u cijeloj našoj zemlji organizuju se preventivne, edukacione i druge aktivnosti posebno u Tuzli, Travniku, Zenici, Mostaru, Sokocu i mnogim drugim mjestima gdje prim.dr Omer Mijatov, dr Tarik Zukić, prim.dr Geza čeh, prim.dr Ante Hercig, prim.dr Ahmo čurić, prim.dr sci med. Rizo Kapetanović, prim.dr Ivan Brković, prim.dr Desanka Tešanović, Prim.dr Emina Kapetanović-Bunar i mnogi drugi predstavljaju okosnicu borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti. U međuvremenu Centar za alkoholizam bolnice Jagomir postaje samostalna ustanova i jedna od najuglednijih institucija ovog ranga, pod nazivom Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije.

Period rata (1992-1995.g.) obilježen je devastacijom i dezorganizacijom. Psihijatrijska služba kao i ustanove za liječenje alkoholizma su u mnogom razorene i dezintegrirane. Postepeno i uz velike napore oporavljaju se i organizuju mnoge službe i institucije, često uz pomoć stranih doktora i humanitarnih organizacija.

Međutim, treba naglasiti da se preventivne službe i stacionarne institucije još uvijek nisu oporavile i počele da rada u predratnom kapacitetu, a da je problem vezan za alkoholizam i druge psihoaktivne supstance postao veoma težak i ozbiljan jer je već 1996.godine primiječen porast zloupotrebe svih psihoaktivnih supstanci.

U ovom radu pokušali smo dati kraći pregled razvoja prevencije i adiktivne medicine u Bosni i Hercegovini tokom više od jednog stoljeća organizovanog provođenja preventivnih i medicinskih mjera na polju unapređenja narodnog zdravlja. 

Prof. dr. med. sc. Ismet Cerić, neuropsihijatar, Etički Komitet, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina