Abdulah KUČUKALIĆ, Alma BRAVO-MEHMEDBAŠIĆ (Sarajevo)

FARMAKOTERAPIJSKI TRETMAN DEPRESIJE I ALKOHOLIZMA KAO DUALNE DIJAGNOZE

Liječenje pacijenata sa dualnom dijagnozom alkoholizma i depresije provodi se u nekoliko faza: Akutna faza usmjerena je na detoksikaciju od alkohola i stabilizaciju depresije. Faza kontinuiranog liječenja usmjerena je na simptome i na promjenu životnog stila. Faza održavanja usmjerena je na redukciju rizika od relapsa. Farmakoterapija je efikasnija kada je kombinirana sa savjetovanjem i programima samo-pomoći. Timski pristup i terapijska sredina pruža grupno-orijentirani tretman. Neophodna je edukacija pacijenta u pogledu suradljivosti i prihvaćanja farmakoterapije. U primjeni farmakoterapije neophodno je: Postavljanje dijagnoze, prepisivati medikamente sa niskim potencijalom zloupotrebe (izbjegavati narkotike ili benzodijazepine), prepisivati medikamente koji imaju nizak letalitet u overdozama (SSRI),izdati ograničenu količinu medikamenta, održavati redovne kontakte sa pacijentom i pratiti sporedne efekte lijeka i suradljivost pacijenta, podržavati početnu uključenost pacijenta u strukturirane programe liječenja, educirati pacijente o efektima medikamenata, sporednim efektima i očekivanim odgovorima, razgovarati o pacijentovim stavovima, mislima i osjećanjima u pogledu medikamenata, provoditi toksikološke skrininge plazme i urina. Farmakološko liječenje simptoma povlačenja alkohola kod depresivnih pacijenata sa alkoholnom ovisnošću uključuje detoksikaciju čiji su glavni ciljevi prevencija ili redukcija simptoma povlačenja, prevencija komplikacija povlačenja i uvjeravanje pacijenta da prihvati liječenje i programe ozdravljenja. Benzodijazepini su lijekovi izbora za liječenje simptoma povlačenja. Najčešće korištene supstancije uključuju supstancije sa dugim djelovanjem kao diazepam i hlordiazepoxid i supstancije srednje dužine djelovanja kao lorazepam, oxazepam i temazepam. Farmakokinetički profil benzodijazepina sa dugim djelovanjem (diazepama i hlordiazepoxida) i njihovih aktivnih metabolita, osigurava poboljšanje kontrole simptoma povlačenja. Benzodijazepini srednje dužine djelovanja, posebno oni bez aktivnih metabolita korisni su kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre. Dva glavna pristupa farmakoterapiji komorbiditeta depresije i alkoholizma su: Monoterapijski pristup i Aktuelni pristup. Monoterapijski pristup uključuje antidepresivnu terapiju. Održavanje apstinencije od alkohola očekuje se kod dobrog odgovora na antidepresivnu medikaciju. Aktuelni pristup je kombinacija antidepresiva sa opijatnim antagonistom (naltrexon hidrohloridom), koji se koristi da smanji želju za alkoholom. Povečanjem serotoninskih receptora upotrebom SSRI uobičajeno vodi sniženju želje za alkoholom, ublažavajući anksioznost i depresivne simptome koji su uključeni u stresne reakcije i kompulsivno pijenje alkohola. Brojne studije su pokazale da pacijenti rezistentni na SSRI same, pokazuju signifikantnu redukciju ekscesivne upotrebe alkohola i značajno poboljšanje depresivnih simptoma u kombinaciji sa opijatnim antagonistom naltrexonom. Lijekovi dostupni u terapiji alkoholizma uključuju: Averzivne supstancije kao disulfiram, opioidne antagoniste naltrexon hidrohlorid i GABA analoge (Acamprosate) koji su dostupni u mnogim Evropskim zemljama i mogu biti vrlo korisni kod pacijenata sa dualnom dijagnozom.
Ključne riječi: farmakoterapija, dualna dijagnoza, depresija, alkoholizam

Prof. dr. med. sc. Abdulah Kučukalić, neuropsihijatar, Doc. dr. med. sc. Alma Bravo - Mehmedbašić, neuropsihijatar, Klinika za psihijatriju, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina